SDBiH TUZLA: Građani izgleda trebaju vjerovati riječima, a ne svojim očima
Na stručno mišljenje koje je inicirala GO SDBiH Tuzla o načinu naplate parkinga u Tuzli i mogućim poboljšanjima ubrzo je uslijedio odgovor iz JP Saobraćaj i komunikacije.
Ne treba biti previše pametan da se pročita i shvati smisao navedenog odgovora. Svakome iole informiranom čitaocu je jasan stil i poruke koje su navedene. Svakako da smo očekivali da se naglasi da je navedeno preduzeće jedno od najuspješnijih ove vrste u Bosni i Hercegovini. Isto kao što su i sva druga preduzeća u većinskom ili isključivom vlasništvu grada najbolja i najuspješnija u BiH, a možda i šire.
Naravno argumenata, osim pukog nabrajanja čime se ko bavi (ili bi se trebao baviti) nema. Osim spomenutog preduzeća, bez sumnje bi pisac hvalospjeva o JP SiK Tuzla, inače poznati ljetopisac, književnik sa najvećim tiražom knjiga, posebno među vlasnicima građevinskih preduzeća iz BiH, investitorima koji prije kupovine skupog gradskog zemljišta moraju prvo obogatiti svoju biblioteku književnim djelima navedenog pisca u popriličnom tiražu, najčitaniji književnik u Sloveniji (one godine kad je Mercator stigao u Tuzlu), vizionar, idejni tvorac turističkih čuda u Tuzli, idejni tvorac (opet) najvećeg trga u BiH, i puno drugih “dosad neviđenih” projekata, najveći branitelj vrijednosti Tuzle i BiH od Batona Dezitijatskog, preko Tvrtka i svih Kotromanića do danas, istim žarom i stilom branio i druga gradska (naravno najbolja u BiH, i šire) preduzeća.
Građani bi morali i trebali, ako žele multietničku Tuzlu ,vjerovati riječima, a ne svom njuhu kad je smrad Jale, kolekor kanalizacije kroz centar grada, u pitanju, nego svom vidu kad je čistoća ulica u pitanju., kad su pretrpani kontejneri pored ceste u pitanju, ruševine u centru grada , neke pokrivene reklamnim panoima, a neke i ne. Građani bi, naravno trebali vjerovati riječima “najvećeg” i kad stanu u blato ili potonu u baru odmah iza zgrade na Slatini na prostoru koji bi trebao biti parking ili u bilo kojem drugom dijelu grada (osim dijela od Mellaina do Hotela Tuzla, možda- ali samo glavnom ulicom) pa zanemariti to što moraju blatnjavi krenuti dalje. Jer riječima “najvećeg” se vjeruje. Građani Ši Sela, Slavinovića, Vrapča, Kule, Golog Brijega, Brda (oba), Mejdana, Mosnika (oba) pa do Crvenih Njiva, a i ovi s druge strane grada da ne nabrajamo, ne bi se trebali žaliti što je teško sići i još se teže popeti do njihovih kuća. Trebali bi oni, vjerovatno aplaudirati na to što i oni žive u najljepšem gradu u BiH i šire. Teškoće kod izlaska i pri povratku kući , slabu rasvjetu, ceste kao poslije avionskog bombardovanja, vjerovatno, trebaju shvatiti kao mogućnost za bavljenje nekim od adrenalinskih akitvnosti. Nažalost ovdje se radi o ljudima koji samo žele hodati normalnom cestom do svoje kuće.
Inicijativa i namjera GO SDBiH Tuzla je bila da se čuje stručno, neovisno mišljenje i da se, eventualno daju prijedlozi za unapređenje djelatnosti kojom se bavi JP SiK Tuzla, da se rad ovog preduzeća prilagodi potrebama građana u digitalnom dobu.
Naravno, još jednom se potvrdilo da ovaj grad ne sluša svoje građane, a osim toga i razapinje sve koji ne misle onako kako “misli” najbolji, vječni, stručnjak za imovinsko pravo, historičar, pisac i šta sve ne.
