SDBiH TUZLA: Jasmin Imamović bi da zatvara rudnike uglja i Termoelektranu Tuzla
Izgubljen u apsurdima svoje dvodecenijske vladavine Tuzlom gradonačelnik Jasmin Imamović ovih dana ispaljuje još jednu besmislicu – kako je on osigurao da grad Tuzla smanji emisije ugljendioksida za 40% do 2020. godine, jer je potpisao ugovor sa gradonačelnicima EU sa takvom obavezom. Imamović ističe da su već smanjili u Tuzli emisije CO2 za 33,44% jer su proširili mrežu daljinskog grijanja. Podatak o smanjenju emisija CO2 je potpuno netačan i plod apsolutnog nepoznavanja materije ili pokušaja da se “prekrije sramota”. Emisije su samo “preseljene” iz lokalnih ložišta u Termoelektranu, a i ona je u Tuzli, pa nije niti jedan procenat ove obaveze ostvaren.
Bilo bi dobro da neko pojasni Jasminu Imamoviću da prebacivanjem izgaranja iz kućnih ložišta u kotao Termoelektrane, odakle dolazi topla voda, apsolutno se ne smanjuju emisije CO2, pa čak mogu biti i veće zbog gubitaka u mreži, praznog hoda, neracionalnog trošenja manirom “držanja otvorenih prozora” zbog dominantne naplate po površini stambenog prostora i slično. Imamoviću treba objasniti da se i Termoelektrana nalazi u Tuzli, a pitamo se i gdje troši po 5 miliona KM koje svake godine dobije od Elektroprivrede BiH?
Lupa besmislice i potpisuje bez jasne vizije dokumenta sa jasno kvantificiranim obavezama, a da nema predstavu kolike su emisije ugljendioksida u gradu i kako će ih smanjiti. U Europskoj uniji ne prolaze “šibicatski trikovi” sakrivanja kugle ispod druge šibice. Smanjenje emisija CO2 za 30% znači masovan prelazak na sunčevu, geotermalnu, energiju vjetra i slično. Bilo bi dobro da Imamović ima već progres u ovim pravcima, ali stvarnost je surova.
Ugljendioksid, kao produkt sagorijevanja fosilnih goriva, ustvari najmanje smeta građanima Tuzle, jer se radi o uticaju koji nije lokaliziran, ali itekako nam smetaju smog, sumporni oksidi, azotni oksidi, čestice čađi i niz “lokaliziranih polutanata” koji imaju najveći uticaj na zdravlje građana. Smanjenje emisija u gradu može popraviti stanje uticaja “lokaliziranih emisija”, ali u Tuzli nema ni naznaka da se bilo koji parametar osjetno poboljšava. Čak i ako prihvatimo da ne bi trebalo biti pretjerano kritičan, jer se radi o ozbiljnom problemu koji se mora rješavati dugi niz godina, ne možemo prihvatiti da se pred izbore gradonačelnik Jasmin Imamović hvališe učinkom zbog koga bi se trebao zacrveniti odmah kad krene od Brčanske Malte, pa crveniti sve do Miladija i dalje.
Neko bi trebao objasniti Imamoviću i njegovim propagandistima da će se CO2 proizvoditi i emitovati u atmosferu i onda kada se priključe objekti na centralno grijanje – samo te emisije će biti iz dimnjaka Termoelektrane Tuzla, a ne iz individualnih ložišta. Smanjiti CO2 za 40% znači gotovo poptuno ukinuti fosilna goriva, što je dugoročno legitiman cilj i podrazumjeva uvođenje “ekološki prihvatljivih” izvora energije. Zna li Jasmin Imamvić da ovakvom najavom ustvari zagovora do 2030. godine zatvaranje Rudnika Kreka i obustavu rada Termoelektrane Tuzla? Znamo da će taj dan jednom doći, ali prethodno se moraju osigurati stabilnost ekonomije, energetike i socijalni status zaposlenih i njihovih porodica.
Grad Tuzla i BiH moraju biti dio međunarodmnih inicijativa na “dekarbonizaciji”, odnosno smanjenju emisija CO2, ali mi imamo i veće probleme koje moramo prije i brže rješavati. Naš Kanton će biti ugodniji za život kada zamijenimo ugalj nekim drugim energentima, ali u međuvremeno moramo zaštiti ekonomiju, zaposlititi ljude i osigurati energetski suverenitet BiH.
Onaj koji vlada dvije decenije mogao bi nam reći zašto su danas emisije iz ložišta tako velike i zašto se grad guši u dimu svake zime, kao i zašto ništa nije uradio da kanalizacija naše “turističke metropole” ne završava u rijeci Jali, već da se odvojeno prikuplja i tretira, kako se već radi i u nekim gradskim zonama u Tuzlanskom kantonu.
Zašto se i danas javni objekat Zatvora u Tuzli, Rudarski institut Tuzla, Salon namještaja Babilon na Ircu i niz velikih potrošača griju na ugalj, kao i stotine objekata individualnog i kolektivnog stanovanja u Tuzli? Odgovor je jednostavan – zbog visoke priključne takse koju mnoge sredine, kao što je npr. Lukavac, su potpuno ukinule, jer je strateški interes spajanje potrošača na daljinski toplovod.
