Član VI.4 Ustava BiH će polomiti zube Dodiku, a kršenje će značiti početak rata
Milorad Dodik je odavno prešao sve crvene linije, a zadnja koju ostaje da pregazi je ona koja dijeli mir od rata – bez obzira koliko se protivnici rata ne mirili sa tom činjenicom i koliko agresori na mir i stabilnost stvarali privid da će mirom nametnuti ultimatume.
Agresivni stavovi i destruktivno djelovanje Milorada Dodika odvijaju se u sferi koja nema utemeljenja u činjenicama i logici, teško se može smatrati normalnom, a vodi čitavo društvo na opasnu stranputicu.
Dodiku itekako pomaže grupisanje i postrojavanje patriotskih snaga oko SDA, jer takvi postupci radikaliziraju klimu u Republici Srpskoj kao što svrstavanje tamošnje opozicije uz Dodika jača i njega i SDA.
Očiglednu agresiju na suverenitet i teritorijalni integritet Dodik maskira navodnom borbom za “izvorni Dejton” vješto izbjegavajući najbolniju tačku po njegove bolesne ambicije koju sadrži član VI.4 Ustava BiH, a koji je u zakonskoj proceduri usvojen kao Amandman 1 na Ustav 2009. godine. Oba zakonodavna doma BiH su usvajanjem ovog člana ustavno potvrdili odluku međunarodne arbitraže za Brčko Distrikt.
U izvornom Dejtonskom sporazumu Brčko Distrikt nije dio Republike Srpske, te bi vraćanje na izvorni Dejton značilo i cijepanje manjeg entiteta na dva dijela.
I danas se mir čuva ili rat započinje u Distriktu Brčko. Distrikt je danas “treći dio” naše domovine, koja osim dva entiteta ima i treću ustavnu kategoriju. Tamo je posljednja linija koju Dodik još ima preći ako nastavi kako je krenuo, a nakon toga možemo smatrati da Dejtonski sporazum ni za koga više ne važi i nikoga više ne obavezuje.
Distrikt postoji i funkcioniše kao dio BiH. Entiteti nemaju nadležnosti u Distriktu, a eventualnim formiranjem vojska Republike Srpske bi automatski postala agresor na teritoriji Brčkog.
Bilo kakvo vojno, policijsko ili političko djelovanje na području Brčkog izvan okvira Ustava BiH, uključujući član VI.4, dovelo bi počinioce takvog djela u poziciju agresora, stvorilo bi obavezu vojnim jedinicama BiH i stranim trupama da reaguju, a ishod nije teško pogoditi.
Sigurno neće biti rata kakav je onaj 1992. godine, ali samo naivni mogu isključiti sukobe.
Milorada Dodika do agresije na Brčko može i morala bi zaustaviti međunarodna zajednica, a opozicija u oba entiteta morala bi se udružiti u očuvanju mira protiv sva tri izvora tenzija i sukoba.
Nacionalni lideri su postali najveća opasnost po svoje nacije. Nisu nikako isti, nisu jednako odgovorni, ali definitivno jedni drugima pomažu radikalizirajući “one druge”. Onaj kome je do mira u trojcu Dodik-Čović-Izetbegović morao bi prvi odstupiti i time obesmisliti podjele koje razaraju našu budućnost.
