KO DRUGOM MREŽU PLETE – SAM U NJU PADA: Tužilaštvo TK u “Mreži” FTV potvrdilo nedostatak dokaza i namiještanje istrage
Da li Tužilaštvo TK istražuje organizirani kriminal ili orgnaizira grupu za namiještanje nepostojećih krivičnih djela, progon političkih neistomišljenika i gruba kršenja Zakona o krivično postupku i Europske konvencije o ljudskim pravima?
TUŽILAŠTVO TK UPLELO SE I U “MREŽI” FTV
Socijaldemokrate BiH odlučno odbacuju sve pokušaje inkriminacije naših funkcionera, kriminalizacije naše stranke i medijske kampanje koju provode Tužilaštvo TK i uredništvo “Mreže”. U prvom prilogu posvećenom Rudniku Soli Tušanj sugestivno i bez činjenica koje to dokazuju su preneseni fragmenti iz dosijea Tužilaštva TK. U objavljenim činjenicama nema onoga što se u prilogu tvrdi, a redakcija je propustila objaviti veliki dio snimljenog materijala koji demantuje lažne navode Tužilaštva TK.
Javnost je imala priliku u posljednjoj emisiji FTV “Mreža” pažljivo čuti i sagledati činjenice i dokaze kojim navodno raspolaže Tužilaštvo Tuzlanskog kantona u politički montiranom procesu protiv Socijaldemokrata BiH. Ako smo i imali zebnju da je neko od naših kadrova mogao napraviti grešku, izgovoriti ili napisati pogrešnu riječ, nakon “TV umrežavanja” potpuno je jasno da se radi o teškoj zloupotrebi posebnih ovlaštenja, izmišljanju krivičnog djela i bacanju ljage na ozbiljan politički subjekt i ozbiljne ljude. Ako je ovo sve što ima Tužilaštvo možemo govoriti o jednoj od najprljavijih i najtraljavijih istraga i nezabilježene zloupotrebe Tužilaštva za obračun sa političkim neistomišljenicima gradonačelnika Tuzle, koji je u uskim interesnim vezama sa postupajućim tužiocem. Tužilaštvo TK ako oduzme mobilni telefonski aparat djetetu u parku moguće je da nađe više “sumnjivih riiječi i rečenica” od onih koje objavljuju na Mreži. Kako i zašto je u interesu istrage bilo da se u političkom magazinu Mreža objave isječeni dijelovi razgovora vođenih tokom nekoliko mjeseci može biti nejasno samo neupućenim. Očigledna je nervoza tužioca Ćazima Serhatlića zbog prekomjerne upotrebe policijske sile, dovođenja u zabludu sudije za prethodni postupak i sasvim očekivanog pokretanja postupka pred disciplinskim tužiocem. Nekoliko puta smo pažljivo preslušali pompezno najavljivani novinarski uradak i nikakvog elementa krivičnog djela nismo čuli. Isječeni su dijelovi razgovora i rečenica tendenciozno tako da poneka riječ probudi sumnju i da se pokuša “javnim suđenjem” ublažiti bruka koju Tužilaštvo TK čini protiv sebe u javnosti. Sasvim je prirodna i logična briga svih učesnika da se provede tender koji kasni godinama, a neuspjeh u vođenju Rudnika Soli svakako ima i političke implikacije.
Tužilaštvo nije dokazalo nikakvu štetu – naprotiv u samom prilogu se jasno spominje da je ušteda 2,5 miliona u odnosu na procijenjenu vrijednost a kasnije se postupkom pregovranja koji je propisan Pravilnikom o nabavkama u Rudniku soli cijena izvođenja radova od procijenjene cijene od 8 miliona oborila na 4,6 miliona bez PDV-a i ostvarila ušteda od 3,4 milona. Nisu dokazali ni bilo kakvu korist niti jedan fening, te se pompeznim najavama, naglašenom dikcijom i zaključcima koji nemaju veze sa činjenicama nastoji stvoriti iskrivljena slika. Veliki broj gledalaca u BiH mogu vraćati snimak Mreže na svojim televizorima, pa ih još jednom pozivamo da preslušaju prilog i navode optužbe, pa sami pokušaju shvatiti kakvo nedjelo istražuje Tužilaštvo? Šta je to protivno interesima Rudnika i kakvu su korist utvrdili ili dokazali bilo kom licu?
Predsjednik Socijaldemokrata BiH Enver Bijedić nije morao organizirati nikakvu “organiziranu grupu”, jer je kao predsjednik Socijaldemokrata BiH imao i pravo, i odgovornost, znati šta se dešava u preduzećima od općeg interesa. Nismo čuli niti jednu pogrešnu riječ niti rečenicu u kojoj bi se dale bilo kakve naznake krivnje: niti Envera Bijedića, niti bilo koga od osumnjičenih. Također, traženi imunitet predsjednika Bijedića odnosi se na rad u PS BiH, a ne na vođenje krivičnog postupka.
Socijaldemokrate BiH će u narednim danima poslati prijavu protiv tužioca Ćazima Serhatlića, a najavljujemo i moguće bavljenje njegovim vezama, znanim i manje znanim, sa onim u čije ime i za čiji račun ovo radi. Tužilac Serhatlić nije nimalo nezavisan, već ima istoriju manipulativnih procesa kakav je selektivna optužba za objekat 15. maj takođe protiv Envera Bijedića, a u kojoj je nastupila zastara protiv njegovog štićenika Jasmina Imamovića. Ovom prilikom samo ćemo reći da je tokom izgradnje objekta 15. maj tužilac Serhatlić radio u Inspekcijama grada Tuzla, koje su upravo nazirale izgradnju ovog objekta. Tu tek počinje njegova neobjektivnost. Doći ćemo i do sumnjivih zapošljavanja i još mnogih vidova namještanja, kao što su slanje pisama upozorenja raznim “potencijalnim počiniocima krivičnih djela”, čime se tužilac Serhatlić stavlja u funkciju “prevencije kriminala” tamo gdje želi odbraniti probrane, ali i u funkciju fabrikovanja djela tamo gdje želi nekome smjestiti. Sad pažljivo čekamo kako će se dalje odvijati sporni ugovor na Rudniku Soli i očekujemo od Serhatlića da nas redovno putem Mreže i na druge načine izvještava dokle je stigao. Ime Ćazima Serhatlića ostat će upisano kao jedna od crnih stranica i najdublja tačka ponora do koje su ljudi poput njega doveli Tužilaštvo: nikada nije bilo više kriminala i korupcije niti više namještenih tužilačkih istraga. A da nije zloupotreba Tužilaštva možda neki vid organiziranog kriminala i zločinačkog udruživanja radi činjenja kaznenog djela?
